Boravak u skloništu postao je sastavni dio života onih koji žive u gradovima pod kontrolom ukrajinske vojske u regiji Zaporožje tijekom ukrajinsko-ruskog rata koji traje više od osam mjeseci.

Ljudi koji žive u naseljima na području Zaporožja, a u kojima nema usluga prirodnog plina i pitke vode, struja je često isključena, mjesecima žive u skloništima ispod svojih domova iz sigurnosnih razloga.

Prazne ulice i zgrade

Ekipa AA posjetila je Stepnohirsk, jedno od naselja pod kontrolom ukrajinskih snaga u regiji Zaporožja.

Malo je onih koji žive u naselju koje je nekada brojalo oko 5.000 stanovnika. Sada su prazne ulice i zgrade. Svakodnevnica malog dijela građana koji nisu napustili svoje domove odvija se u skloništima.

Olga Šatogina (56), stanovnica Stepnohirska, koji se nalazi oko pet kilometara od punktova na kojima se nalaze ruske snage, kaže da većina ljudi ovdje napušta svoje domove iz sigurnosnih razloga i odlazi u razne dijelove Ukrajine ili u strane zemlje.

Prije rata ovdje je živjelo 5.500 ljudi, sada ih je ostalo 1.200, izjavila je Šatogina.

Rođena je u ovom naselju i tu se udala. Djeca su otišla u Poljsku, a ona je ostala sa mužem.

Foto: Anadolija / Život u skloništima

Kako je kazala, od početka rata veći dio dana provode u skloništu ispod stambene zgrade u kojoj žive.

"Nije moguće preživjeti ako nismo u skloništima. Svakodnevno smo izloženi bombardovanju", izjavila je Šatogina.

Bolje u skloništu, nego u drugim gradovima

Kako je kazala, uz pomoć komšija sklonište ispod stambene zgrade preuredili su u kuću sa više soba.

"Često moramo zajedno da doručkujemo, ručamo i večeramo u skloništu. Ponekad nam nestane i struja. Jela pripremamo uz pomoć plinskih boca. Neki ljudi ovdje noći provode već osam mjeseci", ispričala je Šatogina.

Prema njenim riječima, u naselju nema pitke vode pa jedan komšija svakodnevno je dovozi svojim vozilom.

Natalija (58), koja je u skloništu svake noći posljednjih pet mjeseci, rekla je da joj je kuća oštećena u napadima prije nekoliko mjeseci.

"Nemam gdje da idem. Cijeli život sam provela ovdje, moj dom je tu, gdje da idem? Bolje je živjeti ovdje u skloništu naše kuće, nego u hodnicima stanova u drugim gradovima", kazala je Natalija.

Poručila je da je sada teško vrijeme za sve i da moraju da budu zajedno i podržavaju jedni druge.